Arhiva

Metamorfoze na sceni

M. Vujičić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 17. avgust 2022 | 14:51
Gledam svoje telo, gledam rezove na njemu. Kakva li se to priča ispisuje po mom telu, i hoću li ikada moći da je pročitam – rečenica je iz romana Od krvi i mesa Kriste Volf, o kojoj razmišljamo posmatrajući fotografije Bojane Janjić. Za izložbu s nazivom The Subterraneans, otvorenu do 21. avgusta u beogradskom Domu omladine, ona je izdvojila deset fotografija nastalih u poslednjih desetak godina, na koncertima u Srbiji i svetu. Depeche Mode, Nick Cave, Rammstein, Iggy Pop, The Kills, Billy Idol, Sham 69, Motorhead (Lemi Kilmister), Garbage, Hives – nabraja dok razgovaramo o metamorfozama kakve na sceni doživljavaju veliki umetnici, i ništa manje značajnim promenama crta na licu i telu ne toliko slavnih muzičara usred svirke. „Na ovim fotografijama težim da kroz pokret uhvatim psihologiju pojedinca sakrivenu iza konstruisanog imidža, ali i onu koja se rađa kroz simbiozu sa drugima, s publikom kraj scene“, objašnjava Bojana Janjić za NIN. „Svaka odabrana i prikazana scena sa koncerta čini lično promišljenu i prilagodljivu estetiku kojom sam težila da događaj posmatram više kao zasebnu identitetsku liniju.“ Naša sagovornica, koja je u svet fotografije stupila pre sedamnaest godina, preko portreta, a zbog ljubavi prema muzici počela da fotografiše koncerte – dodaje da je u svojim radovima zainteresovana za telesnu akciju, osobenu komunikaciju, te promene fizičkih i psihičkih stanja na sceni. NJene fotografije, izložene s delima Ive Kuzmanović, Marije Šević, Mihaila Prostrana i Raška Milatovića, po konceptu autorke Jelene Pavićević, uspostavljaju vremensku dijagonalu između prošlosti i sadašnjosti, podsećajući na važnost kontrakulture i njenog uticaja na savremeno društvo. Mladost, buntovništvo, sazrevanje, unutrašnja stanja protagonista i disfunkcionalnost društva, nameću pitanje našeg oslobođanja od nametnutih normativa – kako navode organizatori izložbe. Ili: „Oni su moderni, ali nisu zalizani, inteligentni, ali ne banalni“ – kako DŽek Keruak opisuje svoju ekipu u noveli The Subterraneans iz 1958.