Arhiva

Malog Sentu prati BIA

Vuk Z. Cvijić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 23. novembar 2022 | 11:44
Malog Sentu prati BIA
Inspektor Slobodan Milenković, koje je predvodio Četvrto odeljenje beogradske policije koje je razotkrilo Jovanjicu, savladao je čoveka koji ga je tajno pratio i za koga se ispostavilo da je - pripadnik Bezbednosne informativne agencije (BIA). Milenković je, kako NIN saznaje, prošle nedelje primetio da ga prate sumnjive osobe, a primetio je i neke automobile. Milenković je brzo reagovao i savladao najbližu sumnjivu osobu, a zatim pretresom utvrdio da taj čovek ima dokumenta - BIA. Obavestio je nadležne u Ministarstvu unutrašnjih poslova i pustio pripadnika BIA koji ga je tajno pratio. Povodom naših saznanja pozvali smo advokata Zdenka Tomanovića, pravnog zastupnika Milenkovića, koji nam je rekao da ne može da nam da izjavu do zaključenja ovog broja NIN-a, ali da će naknadno reagovati. Inspektor Milenković i njegov saradnik Dušan Mitić su pre više od godinu dana dostavili informaciju nadležnim državnim organima da im je život ugrožen zbog slučaja Jovanjica, za koju se u optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal navodi da je najveća plantaža marihuane u Evropi. MUP do danas, međutim, nije uradio bezbednosnu procenu na osnovu koje bi moglo da im se dodeli obezbeđenje. Nije odlučio ni da im obezbeđenje nije potrebno, već je na taj način MUP praktično načelnika odeljenja za borbu protiv droge beogradske policije i njegovog zamenika prepustio ulici. Zbog toga su sami pripadnici Četvrtog odeljenja čuvali Milenkovića. Advokat Tomanović je ranije izjavio da je u informaciji o životnoj ugroženosti Milenkovića i Mitića opisano da likvidaciji prethodi medijski i pravni progon, što se zapravo i dešava. Milenković i pripadnici Četvrtog odeljenja su više puta bili izloženi kampanji blaćenja u režimskim medijima. „Načelnik odeljenja za borbu protiv droge, kao i njegove kolege u borbi protiv droge su zbog primene zakona založili svoj život i sudarili su se sa nezakoni­tim spojem dela vojnih i civilnih bezbednosnih struktura i pojedinaca koji su Jovanjicu videli kao državno privatno partnerstvo izvan zakona“, rekao je Tomanović za NIN jula 2022. U kampanju protiv pripadnika Četvrtog odeljenja bio je uključen i advokat Vladimir Đukanović, branilac prvooptuženog za Jovanjicu Predraga Koluvije. Ono što je bitnije u ovom slučaju jeste da je Đukanović kampanju sprovodio i kao funkcioner SNS-a, a jedno vreme bio je i predsednik skupštinskog Odbora za pravosuđe koji odlučuje o karijerama sudija i tužilaca. Nije se tu zaustavio, već je preuzeo ulogu i novinara, pa je intervjuisao Koluviju i zajedno su komentarisali ponašanje Milenkovića. U drugom intervjuu, takođe sa svojom klijentkinjom, bivšoj državnoj sekretarki MUP-a Dijani Hrkalović dao je priliku da Milenkovića optuži da je „narko-diler“. Zbog tog intervjua sa Koluvijom disciplinska tužiteljka Advokatske komore Beograda podigla je disciplinsku optužnicu protiv advokata Đukanovića. List Danas je preneo da se u disciplinskoj optužnici navodi da je Đukanović 1. oktobra 2021. „sa umišljajem, svestan da je delo zabranjeno“, kao branilac Predraga Koluvije, koga zastupa u postupcima Jovanjica 1 i Jovanjica 2, istovremeno u ulozi novinara, intervjuisao svog branjenika u emisiji na portalu Objektiv.rs. U disciplinskoj optužnici se ističe i da je Đukanović tom prilikom koristio informacije do kojih je došao kao Koluvijin branilac, te prihvatao sve njegove tvrdnje da je bio ucenjivan „tako što mu je iz kabineta ministra unutrašnjih poslova nuđena sloboda ako za Jovanjicu optuži Andreja Vučića, brata predsednika Srbije, da je ponuda uključivala i pominjanje Zvonka Veselinovića, biznismena sa severa Kosova, ali i Bratislava Gašića, šefa BIA“. Takođe se navodi i da je Đukanović i tada, ali i u kasnijim javnim nastupima, postupke protiv svog branjenika pripisivao korupciji i drugim zloupotrebama, a da „pritom protiv odgovornih nije podneo krivičnu prijavu nadležnim organima, niti je raspolagao validnim dokazima koji bi predstavljali osnov za podnošenje krivične prijave“. Posle propagande kampanje usledio je i pravni progon. Milenković i njegovi saradnici su više puta pozivani na saslušanje. Ono što zabrinjava je što se u sve uključilo Više tužilaštvo u Beogradu kojim rukovodi Nenad Stefanović. Ovo tužilaštvo je odmah reagovalo na izjavu Hrkalovićeve datu Đukanoviću kada je rekla da je „prema njenim saznanjima Milenković narko-diler“. Više tužilaštvo je zbog Hrkalovićeve odmah pozvalo Milenkovića, a ni posle više od godinu dana nije reagovalo na službenu informaciju da je njemu i njegovom kolegi život ugrožen i da im se sprema likvidacija. Više tužilaštvo je u saradnji sa MUP-om, kada je za novog ministra imenovan Bratislav Gašić, bivši direktor BIA, čijih su nekoliko pripadnika optuženi zbog Jovanjice, sprovelo akciju hapšenja dvojice Milenkovićevih saradnika. Zanimljivo je da je Gašić kao direktor BIA komunicirao sa prvooptuženim Koluvijom, što je potvrdio i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ali uz već njegovu tipičnu opasku da to nije bitno. Praktično prva akcija u Gašićevom mandatu ministra policije bila je hapšenje policajaca Miloša Kneževića i Milana Isakova, koji je sa Milenkovićem uhapsio Koluviju. Oni se sumnjiče za navodna krivična dela zlostavljanje i mučenje, zloupotrebu službenog položaja, kao i nanošenje teških telesnih povreda dvojici oštećenih. Kako je saopštilo Više tužilaštvo, sumnja se da su se inspektori, zajedno sa zasad nepoznatim policijskim službenikom odvezli službenim vozilom i sastali sa oštećenima B. H. i M. M. na nekategorisanom putu koji vodi ka Višnjičkoj ulici, pa je B. H. predao inspektoru Isakovu tri nargile koje su od njega iznajmljivali. Ceo zaplet je izbio zbog duga od 13.000 dinara, koliko su oštećeni dugovali za iznajmljivanje nargila. Isakov i Knežević su pušteni 21. novembra 2022. iz pritvora da se brane sa slobode. Za to vreme postupak u slučaju Jovanjice 1 se odugovlači, a postupak u slučaju Jovanjice 2, koji je možda značajniji, jer su u njemu optuženi pripadnici BIA, MUP-a i jedan pripadnik Vojnoobaveštajne agencije (VOA), još nije ni počeo. Vuk Z. Cvijić