10.04.
2024.
Pozorišna kritika: Hoće li svinje pojesti ljude
Ova izvedba dobrim delom jeste teška, ideološki nabijena drama na temu ženskih prava, ali u celini to je mračna komedija.
Čovek je vekovima svoja stradanja i pretrpljene nepravde zalivao kakvom-takvom verom da će na kraju ipak sve završiti dobro.
10.04.
2024.
Ova izvedba dobrim delom jeste teška, ideološki nabijena drama na temu ženskih prava, ali u celini to je mračna komedija.
27.03.
2024.
U režiji Gorčina Stojanovića „Sirano“ je raskošna predstava puna historijskih događaja, emotivnih obrata, političkih spletki, ratnih pohoda.
Danas ljudi uglavnom slomljenog srca gledaju kako je pravednost bačena u blato, kako zlo pobeđuje i prestali su da veruju u bilo kakvo dobro. Ta civilizacijska provalija između stvarnih vrednosti i društvenog mulja neka je vrsta okidača za predstavu „Mihael Kolhas“, u režiji Borisa Liješevića, koja je premijerno ovih dana odigrana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Novela sa početka 19. veka, nemačkog pisca Hajnriha fon Klajsta, jeste saga o poštenom čoveku Mihaelu Kolhasu, koga su zločinački ponizili lokalni moćnici, oduzevši mu konje, teško mu pretukavši vernog slugu i ubivši mu ženu. Ne mogavši da istera pravdu sudskim putem, Kolhas uzima stvari u svoje ruke i postaje „jedan od najstrašnijih ljudi svoga vremena“.
Predstava je komponovana kao dinamičan triler u kojem pravnički papiri i ljudske glave lete pozornicom, dok iscereni vlastodršci brzopotezno presvlače i svoje kapute i svoje poštenje, a Mihael Kolhas jurca scenom od nemila do nedraga, očajnički verujući da će na kraju ipak pobediti ono što se danas suptilno zove pravna država. Pozornica je čitavo vreme prazna i ona u stvari oslikava pusto mesto ljudske sudbine, na koje se tu i tamo, u scenografiji Darka Nedeljkovića, ušeta neka pompezna staklena kocka, nalik kakvoj bogataškoj vili.
Uz bahatog lokalnog tajkuna, sa pićem u ruci i u šarenoj džiberskoj trenerci (kostimografija Marine Sremac), na tom mondenom staklu gledamo film onoga što nam se upravo događa. Vidimo uske ulice u plamenu, slične današnjoj Gazi ili nekom drugom paklu na zemlji, u kojoj sudovi već mesecima ne rade, a pravda se deli na puno brutalniji način. Kolhas od pravednika postaje palikuća i razbojnik, a sudije, vladari i verski autoriteti pokušaće na kraju uz beskrajna natezanja da namire i vlast i čast. Ta atmosfera ledene slutnje da bilo koji belosvetski ili domaći snagator i ološ može uz osmeh i da otima i da ubija i da siluje, a da se nakon toga ama baš ništa ne desi, najznačajniji je osećaj koji za vreme ove predstave struji pozornicom.
JDP-ov sjajni ansambl, koji u naslovnoj ulozi predvodi Vojin Ćetković i u kojem nastupaju Miodrag Dragičević, Voja Brajović, Nikola Rakočević, Zoran Cvijanović, Miloš Samolov, Milena Vasić i Aleksej Bjelogrlić, uz neutešnu muzičku pratnju Kralja Čačka - na suvereni glumački način precizno je naslikao taj civilizacijski galimatijas u kojem je naoko sve u redu, ali iza grimase lažne pravičnosti, vladaju teror, strah i smrt. I zato centralna dilema čitave predstave postaje pitanje reditelja Liješevića u programskoj knjižici kako živeti u ovom svetu.
Ako se pogleda današnje doba preko krovova ove predstave, onda od Donbasa do Damaska diskusija o tome da li je Kolhas pravednik ili ubica već uveliko traje i svako na toj crti sa svojom istinom odlazi u grob. S obzirom na to da je u predstavi nekoliko puta citirana Biblija, hajde da i mi, bili vernici ili ne, pridodamo toj dilemi kako živeti danas, ono mesto u toj drevnoj knjizi (Matej, 24) gde se kaže da će se pojaviti mnogi lažni proroci koji će prevariti mnoge, zbog čega će se bezakonje umnožiti i ohladneti će čovekova ljubav. Iduća rečenica možda upravo odgovara na to glavno pitanje o Mihaelu Kolhasu, verovatno i o čovečanstvu: Spasiće se oni koji sve to pretrpe i izdrže do kraja.
7.05.
2024.
"Zvala sam ga, slala sam mu poruke, on nije odgovarao. Znala sam tad da nije dobro, jednostavno, osetila sam to".
7.05.
2024.
Tokom posete kineskog predsednika, biće potpisano više od 29 sporazuma Srbije i Kine
24.04.
2024.
Da bi se razumela ova priča, potrebno je najpre razumeti vezu između Vučića i sporta.
24.04.
2024.
Vlada Srbije je predložila, a ko bi mogao da odbije dobronameran predlog, da se ta površina ni manje ni više nego utrostruči.
6.05.
2024.
On je rekao da je slika od 19. veka bila u rukama porodice u Madridu, koja ju je i prodala na aukciji.
6.05.
2024.
Tema ovogodišnjeg takmičenja World Press Freedom International Editorial Cartoon Competition bila je "Veštačka inteligencija da ili ne"
5.05.
2024.
Rouling kaže da je tokom godina postala sigurnija da će pronaći izlaz iz svake situacije.
5.05.
2024.
"A baštinimo u istinu najvrednije što je poteklo sa našeg tla i što smo sačuvali za pokolenja"
30.04.
2024.
"U kontekstu vrednosti tekstova, savremeni srpski romani, pogotovo oni hrabriji, uvek su se nametali kao bitni"
27.04.
2024.
Des Kars je dodala da 80 odsto postilaca Luvra dođe da vidi "Mona Lizu", što je pritisak na muzejsku infrastrukturu i utiče i na bezbednost
24.04.
2024.
Čovek je vekovima svoja stradanja i pretrpljene nepravde zalivao kakvom-takvom verom da će na kraju ipak sve završiti dobro.