Arhiva

Prelepi privid

Marsela Mora i Arauho | 20. septembar 2023 | 01:00
Prelepi privid
Oči sveta, posebno Južnoamerikanaca, narednih mesec dana biće okrenute ka Brazilu, gde počinje Svetsko prvenstvo u fudbalu. Još nedeljama pre početka turnira, fudbalske priče postale su dominantne u medijima, i to ne samo na sportskim stranama. Oglašivači ne znaju šta im je dosta; kompanije menjaju proizvodne linije da bi ponudu prilagodile ovom događaju; a političari odlažu sve osim onih najnužnijih sastanaka. Magnetska snaga fudbala će navijače sa svih strana sveta uvući u komplikovane rasprave o regularnosti nekog gola, namerama koje su stajale iza nekog faula, propuštenim šansama. Takve debate biće posebno temperamentne u tri glavne južnoameričke fudbalske nacije - Brazilu, Argentini i Urugvaju - čiji pripadnici uspeh na terenu vide kao nešto više od sportskog dostignuća. Pa ipak, postoje i oni koji imaju negativan odnos prema Svetskom prvenstvu. LJudi će pričati samo o tome, dok će gorući socijalni, ekonomski i politički problemi nastaviti da se komplikuju. Učesnici veoma dobro organizovanih brazilskih protesta protiv održavanja prvenstva traže da se deo ogromnih suma potrošenih na organizaciju šampionata preusmeri na socijalne programe. U Argentini, opozicione grupe brinu da bi vlada predstojeće sedmice mogla da iskoristi da prikrije loše vesti na domaćem planu. I mada je ova vrsta zabrinutosti nesumnjivo legitimna, šire pitanje koje se nameće jeste da li organizovanje bojkota i protesta protiv održavanja takvih događaja, ili čak zahtevi da se njihovo održavanje spreči, ohrabruju ili koče socijalne i političke promene u nekoj zemlji. Na primer, argentinska vojna hunta, koja je organizovala šampionat 1978, nastojala je da svoj imidž popravi time što se pridružila slavlju kada je domaćin prvenstva osvojio titulu. Ali dok je pažnja svetskih medija bila fokusirana na Argentinu, holandski novinari su bili u prilici da objave priču o majkama sa Majskog trga u Buenos Ajresu - majkama nestalih protivnika hunte - otkrivajući tako svetu grotesknu prirodu tadašnjeg režima. Razdvajanje političkog aktivizma od ljubavi prema sportu predstavlja lažnu distinkciju. Te dve stvari su često isprepletane, ponekad i u najekstremnijim okolnostima. Protivnicima argentinske hunte bilo je i dalje veoma stalo da znaju ishode utakmica čak i dok su bili zatočeni u tajnim zatvorima. Štaviše, neki od onih koji su preživeli torturu pamte bizarne razgovore sa svojim mučiteljima o postavci igre i postignutim golovima. Današnji aktivisti ne treba da biraju između toga da li podržavaju ili se protive održavanju turnira, već na koji način ga iskoristiti za ostvarenje sopstvenih ciljeva. Svakako da dosad neviđeno interesovanje čitavog sveta pruža prilike za to. Nevladine organizacije koje se bave popravljanjem socijalnih uslova mogu, a ponekad i uspevaju, da pronađu načine da preko fudbala privuku pažnju na svoje kampanje. U isto vreme, ne treba precenjivati dugoročni uticaj faktora pozitivnog raspoloženja koje fudbal ima na političke i društvene događaje. Na kraju krajeva, argentinska omražena hunta pala je tek četiri godine nakon trijumfa na Svetskom prvenstvu (i to nakon vojnog poraza u ratu za Maldive/Foklandska ostrva sa Britancima). I mada fudbalske pobede ponekad ujedinjuju i najogorčenije protivnike, takva primirja su efemerne prirode, i bivala su okončana kratko nakon poslednjeg sudijskog zvižduka. Lako je doći u iskušenje da se traga za dubljim društvenim, političkim ili ekonomskim smislom u fudbalu. Ali ostaje činjenica da on ipak ostaje samo igra - divna, eskapistička zabava, ali svejedno ništa više od igre. Sjajan fudbal je ponekad u stanju da sa sobom nosi narativnu moć romana, ritam poezije, začudnost baleta i adrenalinski nalet rok koncerta; ali za razliku od velike umetnosti, on teško ostvaruje uticaj izvan sopstvenih okvira. Nije razumno očekivati da je Svetsko prvenstvo samo po sebi u stanju da generiše trajnu promenu. Sposobnost fudbalskog šampionata da postigne da oči sveta budu uprte u jednu loptu impresivna je, ali u krajnjoj liniji iza nje ne stoji nikakav smisao. Tokom trajanja utakmice, mi smo u transu; kad se završi, sve se vraća u stanje u kome je bilo i pre toga.