Arhiva

Mandorla

Dragan Jovanović | 20. septembar 2023 | 01:00
Mandorla


Šta, bre, ovo bi!? Mislim ovo sa Benjaminom Netanijahuom, izraelskim premijerom, koga Vučić od milošte zove Bibi. Još Vučić nije, pošteno, ni sleteo u Beograd, a Bibi smenio dva ministra i to iz svog Likuda, te zatražio vanredne izbore za Kneset. Da se u izraelskoj vladi nisu posvađali zbog Vučića? I da li sada važi ono što su se Bibi i Vučić dogovorili, mislim, o smederevskoj železari a i poljoprivredi? Ili će i to da se završi kao - Južni tok!? Ah, Bibi, Bibi, šta nam napravi!? A i Obama, bre, ima problema sa želudačnom kiselinom, i, eno ga po bolnicama...

Nego i iz Zagreba nam stižu antiruske provokacije. Stigao Tolstoj sa Čehovom i, tras, pravo u Bitef teatar gde ima firmu i onaj planinar Čeda Jovanović! Elem, dramu Čehov je Tolstoju rekao zbogom napisao je Miro Gavran, režirao Irfan Mensur, a Tolstoja igra Predrag Ejdus! Ova gledljiva jednočinka bavi se neuspelom nagodbom matorog, jalovog Tolstoja da mu Čehov bude ono što je Ekerman bio Geteu. Pogodba je propala, između ostalog, i zato što u Jasnoj Poljani, gde se sve dešava, Sofija Tolstojeva napastvuje jektičavog Čehova, a matori jarac Tolstoj nasrće na Čehovljevu ženu, mladu koketnu glumicu...

E, sad, mi, tolstojevci, možda bolje od Gavrana znamo kakav je pakao bio brak Tolstojevih. Nego, nešto razmišljam. Recimo, napisao sam škakljivu jednočinku o bračnom životu Miroslava Krleže i njegove gospe Bele čiji dom često posećuje mladi drčni srpski novinar u želji da on bude Krleži ono što je Ekerman bio Geteu. I tu jednočinku da, opet, režira Irfan Mensur, a Krležu da igra Ejdus. Da li bi se taj komad igrao u Zagrebu? Da probamo, a?!

Kad, tiruli, tiruli, zove me belopalanački slikar Dragička. Onaj što tvrdi da je Leonardov praunuk. I šta hoće? Treba mu reprodukcija freske Ćelavog Isusa iz pećine u Rsovcima kod Pirota. Hoće Dragička da naslika Leonarda kako zadivljen stoji pred tom jedinstvenom freskom na kojoj je Isus predstavljen kao budistički misionar! Saška, začas, nađe na internetu Ćelavog Isusa, i, tek tada primetim da je taj Isus freskopisan u osmokrakoj MANDORLI, a tako je Buda prikazivan!

K. G. Jung, moj guru iz Švice pilji, u mandorlu, netremice: Sve govori da je Isus do tridesete godine bio u Indiji kod budističkih monaha, ali i kod Aleksandrovih veterana i potomaka, u plemenu Hunza koje i danas živi u Pakistanu na tromeđi Avganistana, Kine i Kašmira. U Makedoniju je, pak, Isus hteo da se vrati kao potomak i naslednik Aleksandrovog prestola, a to nikom nije odgovaralo...

Na sve to moja Crna dodaje: Narod Hunza je dugovečan jer se, uglavnom, hrani kajsijama, malinama i bademom. Tvoja Bilja bi tamo uživala. A badem kad se preseče na pola ima oblik mandorle! I mani se, čoveče, Bibija i Vučića! Dogovoriće se oni, kad-tad, o osnivanju vojvođanskih kibuca! Važno je da Srbi i Makedonci još imaju rezervnu domovinu kod plemena Hunza u Pakistanu...