Viđeno iz Bosne

U poslednja dva broja, piše mi čitalac Zvonko Đurić, „pisali ste o minimalnim razlikama između srpskog i hrvatskog, kao i o naporima Hrvata da ta dva jezika (ili varijante) predstave kao bitno različite i gotovo međusobno nerazumljive. Šta ćemo, međutim, sa trećom, bosanskom varijantom?“ S tim u vezi on me upućuje na sajt pod naslovom „Akademik DŽevad Jahić“. Reč je o nedavno objavljenom osmom i devetom tomu Jahićevog „Rječnika bosanskog jezika“, povodom čega je časopis „Stav“ objavio intervju s autorom. Član Bosanske akademije nauka, lingvista i književnik, Jahić kaže da je njegov rečnik „dosad daleko najveći naučni poduhvat u bosanskom jeziku uopće, ne samo u leksikografiji“. Bio je planiran u deset tomova, ali „s metodologijom koju sam ovdje primijenio“, kaže on, na kraju će ih biti šesnaest. „Kako u ovom poslu“ – pitao je novinar „Stava“ – „stojimo u odnosu na susjede? Kasnimo li? Postoje li ovakvi rječnici srpskog, hrvatskog i crnogorskog jezika?“ Uz ogradu da „specifične prilike ’raspada’ srpskohrvatskog jezika ne dopuštaju da se na ovo pitanje odgovori precizno, a možda ni ublizu tačno“, Jahić je pomenuo rečnik JAZU, koji je „historijski“, kao i rečnik SANU, koji se radi „kao rječnik ’narodnog jezika’, dakle dobrim dijelom i kao dijalekatski rječnik.“ Za šestotomni rečnik dveju Matica rekao je da je „kad je riječ o bosanskoj jezičkoj građi, više nego skroman i tendenciozno površan, mada je metodološki dobro izveden“. Spomenuo je i „Hrvatski enciklopedijski rječnik“ u 12 tomova, objavljen u dva izdanja, 2002. i 2004. godine, zaključujući da „ovakve višetomne rječnike zasad nemaju ni srpski ni crnogorski jezik“. Kao što vidite, čitaoče, ispada da se na tlu zapadnog Balkana govore ne tri, nego čak četiri jezika (uključujući crnogorski). Da li to su zaista jezici, ili samo varijante srpskohrvatskog – o tome ne vredi raspravljati, dokle god svaka nova država smatra da mora da ima ne samo vlastito ime, teritoriju, granice i vojsku, nego i poseban jezik. Ni o Jahićevim ocenama naših rečnika neću reći ništa. Umesto da polemišemo, bolje je da našim leksikografima stvorimo uslove da što pre završe delo dostojno tradicije započete pre dva veka Vukovim Srpskim Rječnikom.