Kako je Milo izgubio vlast a Vučić izbore

Za NIN iz Podgorice Ako se poslije tri decenije vlasti poraz Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića na avgustovskim parlamentarnim izborima može smatrati revolucijom, onda se sada ona jedino može porediti sa onom februarskom, 1917. godine, u Rusiji. Sve ono što se dešava na crnogorskoj političkoj sceni posljednjih mjeseci, uključujući i lokalne izbore u Nikšiću, ukazuje da živimo smutna vremena, vlast se valja po ulicama, dok se čeka oktobar. Vlada još ne vlada, a DPS i dalje ne odustaje, napisao je Željko Ivanović, jedan od vlasnika Vijesti, u osvrtu na nikšićke izbore „Milo izgubio vlast, a Vučić izbore.“ U bici za Nikšić, kako je lokalne izbore u Nikšiću predstavila jedna od beogradskih televizija pod kontrolom Aleksandra Vučića, svi značajni politički akteri ostvarili su Pirove pobjede. Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF), Milan Knežević, dan nakon nikšićkih izbora, indirektno je ponovio zahtjev za rekonstrukciju Vlade, istovremeno optužujući premijera Zdravka Krivokapića i Vladu za to što je Đukanovićeva partija ostvarila „dobar rezultat“. DPS je u gradu pod Trebjesom prešao u opoziciju nakon skoro dvije decenije vlasti, iako je sa patuljastim koalicionim partnerima osvojio 40,4 odsto, odnosno 19.293 glasa i 18 mandata, što je praktično preslikani rezultat sa parlamentarnih izbora. „Ako nakon nešto više od šest mjeseci nakon izbora, DPS može i dalje da održi svoju snagu u Nikšiću, znači da neko u vladajućoj koaliciji treba dobro da se zamisli“, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević. Ona je podsjetila i da Nikšić nije, kako se provlači u medijima, tradicionalno uporište Đukanovićeve partije. DPS je 2012. osvojio vlast u Nikšiću nakon što je odbornik, tada opozicione Pozitivne Crne Gore, Drago Đurović, promijenio dres, dok 2016. ta partija nije imala protivnika jer je izbore bojkotovala sva tadašnja opozicija nakon što je specijalni državni tužilac Milivoje Katnić zatražio hapšenje Kneževića i Andrije Mandića zbog navodnog učešća u „državnom udaru“, a do čega nije došlo nakon zakašnjele reakcije vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića. Lista „Evropski tim za Nikšić“ prvi put poslije dvije decenije nije imala u nazivu ime Mila Đukanovića. Neki posmatrači ocjenjuju da je postigla dobar rezultat jer su listu predvodili Sanja Damjanović, doskorašnja ministarka nauke u vladi Duška Markovića, i drugi funkcioneri DPS-a čija imena nijesu potrošena, niti povezana sa navodima o korupciji. Sva javno objavljena istraživanja i ona, interna, rađena za partijske potrebe, pokazivala su da je rejting DPS-a u padu nakon gubitka na avgustovskim izborima. To je uzeto zdravo za gotovo s obzirom na klijentelistički obrazac na kojem je bivši režim funkcionisao, na odmakli proces razvlašćivanja po dubini institucija i na brojne afere u kojima predstavnici Krivokapićeve vlade iznose prljavi veš funkcionera DPS-a, njihovu nesposobnost i koruptivne šeme. Na drugoj strani, Vlada pokazuje da ne kontroliše epidemiju, napravila je nekoliko nespretnih koraka kao što je, po svim ocjenama, netransparentno zaduživanje od 750 miliona evra, gašenje Montenegro erlajnsa preko noći, pokušaj da se promijene tužilački zakoni zbog čega je vladajuća većina dobila žestok šamar Evropske unije. U međuvremenu, sve glasnije su poruke da Vlada ne može funkcionisati tako što će samo pokazivati šta je sve loše radila prethodna vlast, dok se Krivokapićev kabinet nalazi pod svakodnevnom, baražnom vatrom Demokratskog fronta, najjačeg konstituenta vladajuće koalicije, koji je od početka nezadovoljan podjelom kolača vlasti na državnom nivou. Upravo većina analitičara smatra da je DF najgore prošao u Nikšiću, uprkos tome što će sa 11 mandata biti najjači subjekt izvjesno nove većine u gradu pod Trebjesom. Lista „Za budućnost Nikšića“, čiji je noseći stub DF, u nedjelju je osvojila oko 12.400 glasova ili 25,9 odsto, što je za preko 5,5 hiljada glasova ili 11 odsto manje u odnosu na avgust kada je koaliciju na državnom nivou predvodio sadašnji premijer Krivokapić. DF je imao neskrivenu medijsku, logističku i, po svemu sudeći, finansijsku podršku Aleksandra Vučića, a bukom koju su dizali u kampanji istovremeno su toliko podigli očekivanja da će iza sebe ostaviti i DPS. Prilikom proglašenja pobjede, sat nakon zatvaranja birališta, Mandić je poručio da možemo sa „trećeplasiranom listom premijera Krivokapića i predsjednika Skupštine Alekse Bečića“ da formiramo vlast, te da DF-u pripada mjesto gradonačelnika koje je predvidio za nosioca liste, Marka Kovačevića. Nebojša Medojević, treći od lidera DF, rezultat DF je doživio kao „veliki uspjeh“: „Pobijedili smo predsjednika države, predsjednika Vlade, predsjednika Skupštine, ambasade, koncern Vijesti i njihove NVO, ANB, policiju i sve nedirnute strukture starog režima.“ Oko 1.500 glasova DF otišlo je na konto Narodnog pokreta Miodraga Dake Davidovića koji, utisak je, nije imao veće političke ambicije od toga da od njega zavisi nova vlast i većina u Nikšiću, što nije pošlo za rukom ni platformi „Crno na bijelo“ koja je osvojila 4,5 odsto ili 2.100 glasova i jedan odbornički mandat. Dritan Abazović očigledno nije uspio da valorizuje učešće u vlasti na državnom nivou, za razliku od liste „Mir je naša nacija“ čiji su temelj Bečićeve demokrate. Ona je popravila skor iz avgusta, sa 14,32 na 23,3 odsto, odnosno sa 6.889 na 11.094 glasa i prema većini analitičara sa 10 mandata je pobjednik izbora. U odnosu na DF i DPS koji su kampanje u Nikšiću digle na nivo obračuna oko identitetskih i državnih pitanja, demokrate su izbjegle direktnu konfrontaciju sa bilo kim, prozivajući svakodnevno kontroverznog Brana Mićunovića i DPS za kriminal i ekonomsko pustošenje grada čiji su ga žitelji zvali crnogorskim Mančesterom zbog brojnih fabrika koje su nekada tamo radile. Demokrate su u izbornu trku u Nikšiću ušle ojačane podrškom administratora Mitropolije crnogorsko-primorske SPC vladike Joanikija i premijera Krivokapića koji se na nikšićkoj izbornoj listi sakrio iza svoje savjetnice, Gordane Radović. U međuvremenu, Krivokapića sve češće prozivaju da osnuje partiju. Dan uoči izborne tišine za nikšićke izbore, Krivokapić i Bečić su iskoristi da se, kao dva predsjednika, zvanično sastanu povodom 100 dana rada Vlade, šaljući time jasnu poruku biračima u Nikšiću. Krivokapić je u jednom intervjuu dan uoči izbora, zamjerio DF zbog „otrovnih strijela“ upućenih prema njemu, istovremeno citirajući Aristotela: „Dobar možete biti samo na jedan način, a rđav možete biti na hiljadu načina.“ Ministar finansija Milojko Spajić otišao je korak dalje - direktno je podržao nosioca liste „Mir je naša nacija“ Moma Koprivicu. Takve stvari u politici obično se ne zaboravljaju. DF je ranije najavio da neće glasati za budžet, niti bilo koji predlog Vlade, dok se ne promijene tužilački zakoni, što je preduslov za smjenu SDT Katnića zbog čije su optužnice za pokušaj terorizma Knežević i Mandić prvo osuđeni na po pet godina zatvora, da bi nedavno Apelacioni sud takvu presudu vratio na odlučivanje novom Vijeću Višeg suda. Venecijanska komisija bi do kraja sedmice trebalo da predstavi svoje mišljenje o izmjenama tužilačkih zakona. Osim predloga budžeta, poslanici u Skupštini treba da daju mišljenje koje nije obavezujuće za Vladu, o vršiocu dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejanu Vukšiću, koji je Krivokapićev izbor, i o v. d. direktora policije, Zoranu Brđaninu, iza kojeg je stala URA, potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića. Istovremeno, Krivokapić je dan nakon nikšićkih izbora poručio da nema potrebe za rekonstrukcijom Vlade. Tačno je, kazao je on, da ga koalicioni partneri napadaju više od DPS-a jer su „vjerovatno željeli više, vjerovatno su naučili da uhljebljuju svoje ljude…“ Da crnogorska politička scena posljednjih mjeseci liči na rijaliti, najbolja potvrda je reagovanje na navode o uhljebima potpredsjednika SNP-a, partije koja se utopila u DF, bivšeg gradonačelnika Berana, Dragoslava Šćekića. Šćekić, koga je Vlada nedavno imenovala za v. d. direktora Fonda zdravstva Crne Gore, uporedio je premijera Krivokapića sa Đukanovićem: „Plašim se da ste i vi, kao i Đukanović, umislili da su politika i privilegije samo za vas i vaše, dajući sebi za pravo da se svađate sa drugim državama, posebno sa Srbijom.“