Arhiva

Od predsednikovog omiljenog policajca do okrivljenog

Vuk Z. Cvijić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 24. mart 2021 | 13:55
Istražni i predistražni postupci protiv nekadašnjih čelnika MUP-a i pojedinaca bliskih vlasti međusobno su nepovezani. Međutim, u javnosti, kroz režimske medije, oni dobijaju vezivno tkivo. Glavna nit propagandne akcije u kojoj učestvuju i poslanici i čelnici vladajućeg SNS-a je serviranje priče o zaveri protiv Aleksandra Vučića. Ide se tako daleko da se sa navodnom zaverom osim onih koji su poslednja dva meseca saslušavani u policiji zbog odvojenih i međusobno nepovezanih predistraga, povezuju i profesionalni mediji, nevladine organizacije i opozicioni političari. I dok medijsko-propagandna obrada ove teme ide jednim tokom, istraga ide sasvim drugim. Glavna uloga u medijskom spinu pripala je nekadašnjem ministru unutrašnjih poslova, a sada odbrane, Nebojši Stefanoviću. Međutim, u dosadašnjim saslušanjima, o njemu suštinski niko nije ispitivan. Čak ni Dijana Hrkalović o čijim smo saslušanjima u svojstvu građanina pisali u protekla dva broja. Jedini protiv koga se vodi istraga i ko je zaista osumnjičen je nekadašnji zamenik načelnika Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Goran Papić, bliski saradnik ministra Stefanovića. On je i redak pripadnik MUP-a koga je, osim nekadašnjeg ministra, hvalio predsednik Aleksandar Vučić i to dva puta - 2019. i pre mesec i po dana. Režimski mediji objavljivali su tada hvalospeve o ovom policajcu koji je sa Stefanovićem došao u MUP 2014. i brzometno napredovao iako pre toga nije imao nikakvo policijsko iskustvo, o čemu je NIN ranije pisao. Sada je Papić osumnjičen za krivično delo trgovine uticajem - da je navodno naredio 15. aprila 2020. da se vrati blindirani automobil Marku Miljkoviću koji je uz Veljka Belivuka - Velju Nevolju osumnjičen da predvodi kriminalnu grupu koja je uhapšena 4. februara 2021. Papić je prvo saslušan 9. marta u svojstvu građanina, a samo dan kasnije je uhapšen i saslušan kao osumnjičeni i oba puta samo u vezi sa spornim vraćanjem blindiranog automobila. Uhapšen je 10. marta, kada je preneta izjava ministra Stefanovića da treba da odgovaraju svi koji su se zaverili protiv Vučića. NIN je imao uvid u zapisnike sa oba saslušanja Papića. U njima se, osim spornog vozila, ne spominje većina onoga za šta su Papića optuživali režimski mediji. Papić je odbacio krivicu i samoinicijativno je spominjao ministra Stefanovića, ali ga ni za šta nije optužio. Na saslušanju u policiji rekao je da ga je tadašnji ministar policije Stefanović pozvao dva, tri dana pre događaja 15. aprila 2020, da mu je rekao da postoji zahtev Tužilaštva za organizovani kriminal da se Miljković sasluša po zahtevu o prikupljanju obaveštenja, da je tražio da se to obavi korektno i da se o tome što pre obavesti tužilaštvo. Na direktno pitanje policijskih inspektora iz Službe unutrašnje kontrole kako je „shvatio to naređenje ministra Stefanovića, u smislu da se postupa što profesionalnije ili u smislu zaštite Miljkovića“, Papić je odgovorio: „Na osnovu svih poziva shvatio sam to kao varijantu da se postupi što profesionalnije, naročito iz razloga što se radilo o predmetu Tužilaštva za organizovani kriminal (TOK) i to da se postupi što hitnije, bez zadržavanja u predmetu.” Direktno je tada pitan i da li se poznavao lično sa Miljkovićem, Belivukom ili bilo kojim pripadnikom njihove kriminalne grupe. Odgovorio je: „Nikog od njih nikada nisam upoznao, niti sreo, niti bilo kakav telefonski kontakt sa njima imao i za navedene moje tvrdnje sam spreman da idem na poligraf.“ Međutim, Papiću uopšte nije ponuđeno poligrafsko ispitivanje.  Ispričao je da je zahtev ministra da se što profesionalnije postupi prema Miljkoviću preneo podređenima u SBPOK-u i da je obavestio nadređene, pre svega tadašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije Dejana Kovačevića pod kojim je i SBPOK. Prema sopstvenim rečima, zvao je i nadležne u beogradskoj policiji, među kojima i njihovog načelnika UKP-a Milenka Munižabu, jer su oni istog dana priveli Miljkovića. Tvrdio je da u tim komunikacijama nije ni od koga tražio da se Miljkoviću vrati automobil i da, kako je rekao, blindirano vozilo uopšte nije bilo predmet njegovog interesovanja. Na saslušanju pred nadležnim zamenikom beogradskog višeg tužioca, Papić je ponovio sve, samo je dao šira obrazloženja. Rekao je da ne zna odakle je Stefanović znao da Miljković tog 15. aprila treba da bude saslušan u SBPOK-u, kada ga je, kako je rekao, ministar pozvao da se što hitnije i profesionalnije postupi po zahtevu tužilaštva. Potom je Papić tužiocu govorio o svom i Stefanovićevom odnosu. „Nebojšu Stefanovića poznajem oko 10 godina, poznajem i njegovu bivšu suprugu sa kojom sam bio i bliži prijatelj, a oni su se razveli u međuvremenu. Sa Stefanovićem sam imao češće kontakte negde do 2018, nakon čega su ti kontakti bili manji, pa me je ovaj njegov poziv iznenadio. On to nikada pre ovog dana nije uradio, čak i kada smo se češće viđali, a obojica smo bili u policiji tada. Mogao je da zove mog načelnika, načelnika UKP ili direktora policije, ali ipak on je pozvao mene, a razloge zaista ne znam. Po mojoj pretpostavci, hteo je sve njih da preskoči pa je zato mene zvao. Zašto je to uradio, pitanje je. Stefanović je imao moje brojeve telefona, kao i ja njegove. Do nekog perioda u 2018. viđali smo se porodično, ali i službeno na sastancima, koktelima i slično, pa su ti kontakti smanjeni. U ovo vreme događaja iz prijave u toku 2020, da kažem za celu tu godinu viđali smo se jednom mesečno u kabinetu i kod njega, ređe u kafiću nekom. U to vreme se nismo porodično posećivali, jer su porodične posete prestale negde 2018. U zadnjih pet meseci nismo se nijednom videli. U zadnjih pet meseci okrenuo me je Stefanović na telefon jednom ili dva puta da me pita kako sam. On je mene zvao, ne ja njega. Od kada sam ja napustio policiju, nijednom se nismo videli. U tih zadnjih pet meseci kada je on mene zvao ja sam se njemu javljao. Zvao me je prijateljski nevezano za posao. Ja sam njega pozvao jednom, možda dva puta, ali Nebojša mi se nije javio i onda sam odlučio da ga ne zovem više. Nebojša Stefanović nije moj kum kako se spekuliše, on je moj prijatelj sa kojim se poznajem 10, 12 godina unazad. Ja sam bliži sa njegovom bivšom suprugom, odrasli smo zajedno, pa sam Nebojšu upoznao godinu, dve dana pre njihovog venčanja.“ Ispričao je zatim da ga je Stefanović tog 15. aprila 2020. pozvao, preko aplikacije Signal, ljut jer Miljkovića drže već pet sati i nije saslušan. Papić je onda naveo da je ustanovio da se Miljković nalazi u beogradskoj policiji i da je tražio da ga dovedu u SBPOK i da ga posle vrate. „Ja nisam nikakve konkretne instrukcije davao na koji način da se Miljkoviću uzme izjava, sem što sam rekao da se uradi profesionalno, brzo, bez nepotrebnog zadržavanja, sve kako je meni ministar naložio“, rekao je Papić. On je tvrdio da nikome nije dao nalog da se vozilo vrati, i dodao: „Jednostavno, suština je bila da se dogovorimo i iskoordiniramo da se lice preuzme iz PU Beograd i dovede kod nas, a mi ga vraćamo njima na dalje postupanje, kada uzmemo belešku.“ Naveo je da ga je tadašnji načelnik UKP za Beograd Munižaba obavestio da oni proveravaju Miljkovićevo vozilo, ali da mu nije rekao o kakvim proverama je reč. Dodao je: „Mene to vozilo nije interesovalo, niti je u navedenim telefonskim razgovorima između mene i Stefanovića bilo reči o vozilu, niti je vozilo ministar spominjao.“ Tvrdio je da se u razgovorima sa drugima nije osvrtao na vozilo niti ga je sam spominjao. Naglasio je: „Ja nisam imao nikakav motiv da trgujem uticajem. Nisam kum Nebojše Stefanovića. Samo smo prijatelji.“ Papić je zatim izjavio: „Generalno stav ministra Stefanovića u to vreme je bio, na sastancima nezvanično, da se blindirana vozila koja mogu da budu mete ne oduzimaju bez razloga, jer ako neko nastrada okriviće policiju i ministra zbog oduzimanja vozila.“ Ponovio je zatim da nema nikakve veze sa Miljkovićem i grupom Belivuka. Dodao je: „Ja ne znam zašto se Stefanović za Miljkovića ovako interesovao, jer ga prethodno nikad nije ni pominjao, a viđali smo se jednom mesečno sigurno, a pre toga i češće. Ministar meni nije izdao nalog u vezi za vozilom.“ Papić je naveo da je u SBPOK-u preuzet Miljković, a ne i vozilo i tvrdio je da nije imao nadležnost nad pripadnicima gradske policije da im kaže šta da rade sa automobilom. Zatim je naveo: „Kada me je Stefanović pozvao, tada sam prvi put saznao za Miljkovića. Ja ništa u ovom slučaju ne bih ni radio da nije bilo naloga ministra. Zašto se njemu žurilo ja ne znam, a ministra po formaciji ne mogu da pitam, a moram njegove naloge da sprovodim. Dok sam bio u MUP-u važio sam za lice blisko Nebojši Stefanoviću, mada su mu bili bliski i drugi, ali mi nismo kumovi niti je Aleksandar Papić moj brat (primedba novinara: Aleksandar Papić je biznismen koji se spominjao u vezi sa Goranom Papićem i Stefanovićem). Kolege mogu da pričaju šta hoće, posebno danas kada više nisam u policiji. Ko zna šta mogu da izjave kao svedoci, čak i da me optuže da sam trgovao uticajem u ovom slučaju za koji nisam imao razloga.“  I pored toga što osumnjičeni Papić sve vreme spominje ministra Stefanovića, Više tužilaštvo u Beogradu uopšte nije planiralo da ministra pozove za svedoka, niti je saslušan tokom pretkrivičnog postupka. Tek je Papićev advokat Branislav Tapušković predao predlog da se tokom tužilačke istrage saslušaju ministar Stefanović i nekadašnji načelnik UKP MUP-a Srbije Dejan Kovačević. U izjavi za NIN advokat Tapušković se osvrnuo na izjavu predsednika Srbije Aleksandra Vučića, tokom intervju za RTS, navodeći: „Predsednik je govorio o objektivnoj odgovornosti Stefanovića kao tada prvog čoveka MUP-a, koji je trebalo da zna šta mu se dešava u resoru, ali je istovremeno odbacio svaku drugu odgovornost bivšeg ministra policije.“ Advokat Tapušković je dodao: „Nebojša Stefanović mora biti saslušan kao svedok, na čemu ću da insistiram, upravo da se utvrdi ta objektivna i subjektivna relacija u problemima koji se tiču naredbi. Ministar je nadležan za sve stvari koje se tiču policije, dakle on može da zahteva tako nešto u odnosu na svoje potčinjene i svi drugi su dužni da respektuju ono šta on traži, a to je stvar koja treba da se ispita.“ I posle RTS-a predsednik je slao poruke povodom slučaja Stefanović. Prvo je Frankfurter algemajne cajtung (FAZ) pozivajući se na izvor blizak Vučiću preneo da se zbog prisluškivanja planira hapšenje Stefanovića koji je podatke slao Dijani Hrkalović. Bez obzira na ovu tvrdnju izvora bliskog Vučiću, Hrkalovićevoj nije postavljeno nijedno pitanje u vezi sa Stefanovićem, niti ga je ona spominjala. FAZ je, pozivajući se na isti izvor, preneo da je Vučiću uloga Stefanovića poznata od januara 2020. Zanimljivo je da je predsednik kome je sve poznato od tada branio bliskog prijatelja ministra Stefanovića poslednji put pre mesec i po dana kada se odjednom pojavio video-snimak prebijanja ugostitelja Dejana Pejovića. Vučić je tada, povodom zahteva opozicije da se Papić procesuira zbog tog prebijanja, rekao: „Pogledajte šta je sebi jedan političar dozvolio koji je to objavljivao, tobože opozicioni političar, tajkun. Napao je tog čoveka. Znate zašto ga je napao? Ne zbog toga što je počinio, da li prekršaj ili krivično delo, nadležni organi će to da procenjuju. On ga je napao zato što je taj čovek, a ti me Nebojša ispravi ako nešto pogrešim, samo zato što je taj čovek njegovog zeta izvukao kroz vrata i kroz staklo automobila kada mu je pronašao ogromnu količinu droge u automobilu. Samo zato se vodila hajka tada protiv tog čoveka iz policije. I danas vas podsećaju na to prebijanje i na tu tuču, da bi se zaboravilo to da je taj čovek izvukao narko-dilera, koji je zet tajkunskog političara, iz automobila i uhapsio ga tom prilikom.“ Da posetimo, Pejović je 2019. podneo prijavu protiv Papića, ali je tužilaštvo odbacilo, a onda se pre mesec i po dana pojavio video-snimak za koji je ranije tvrđeno da je nestao. Vučić je i ove nedelje iskoristio režimske tabloide da poruči povodom slučaja Stefanovića: „Zvali su ga Slina, a sada im je najbolji, nadaju se uradiće nešto protiv mene.“  Sve ovo govori da Stefanovićeva sudbina neće zavisiti od dokaza i kako ih procenjuju profesionalci iz tužilaštva i policije, već od Vučićeve volje. Tako da šta god bilo sa „slučajem Stefanović“, posledica će biti dalje urušavanje institucija.