Arhiva

Srbija u fokusu

Za media - Zaječar | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 29. mart 2017 | 20:24
Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), u saradnji sa organizacijama Asocijacija lokalnih nezavisnih medija Lokal pres i Toplički centar za demokratiju i ljudska prava, razvilo je projekat „U fokusu“ koji unapređuje kapacitete lokalnih novinara i medija za proizvodnju istraživačkih priča iz oblasti transparentnosti javnog finansiranja i zaštite ljudskih prava, s posebnim fokusom na radna prava. U okviru projekta proizvedeno je 59 tekstova, koji su objavljeni u matičnim glasilima, ali i u drugim medijima. Tranzicija „ukinula” oko 20.000 radnih mesta Kruševac je pre 2000. godine imao 36.000 zaposlenih, 20.000 u realnom sektoru i 16.000 u nadgradnji. Loše privatizacije su učinile da danas ovde u proizvodnji radi tek oko 5.000 ljudi. Kruševačkom Samostalnom sindikatu se, zbog nepoštovanja prava zaposlenih, svakodnevno obraćaju mnogi radnici. „Najčešće se ne uplaćuju doprinosi penzijsko-invalidskog osiguranja, ne poštuje isplata otpremnine kod socijalnog programa niti za odlazak u penziju, ne isplaćuju se zarade, čak ni minimalne, i naknade zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora, navodi Zorica Savić Nikolić, šefica stručne službe ovog sindikata. Sindikat je, dodaje, za radnike preduzeća koja su u stečaju napisao hiljade tužbi, ali, neretko, stečajni dužnik to nije mogao da isplati. Iskustvo kruševačkih sindikata pokazuje da je situacija najteža u malim i srednjim preduzećima, čiji radnici često nisu članovi sindikata i koji samo gledaju kako da zadrže posao, dok je iskustvo sa kompanijama koje dolaze sa Zapada pozitivno. U procesu tranzicije ni kruševački Samostalni sindikat nije prošao bez posledica – broj članova se sa tridesetak hiljada početkom milenijuma sveo na sadašnjih oko 8.000. Poboljšanju položaja radnika trebalo bi, smatra Mihajlović, da doprinese otvaranje novih radnih mesta te socijalni dijalog bez koga „nema prosperiteta”. Pojedini radnici koji su tokom tranzicije ostali bez posla, pokušali su da se sami snađu, otvarajući zanatske, uslužne i trgovinske radnje. Tako je, računajući da će mu lokal u centru grada omogućiti uspešno poslovanje, Kruševljanin I. S. pre pet godina otvorio uslužnu radnju. „Prve dve godine sam radio sam, od jutra do mraka, onda sam zaposlio prijatelja koji je u međuvremenu ostao bez posla. Za pet godina nijednom nismo otišli na odmor. Jedva uspevam da isplatim njemu platu, a za mene koliko ostane, priča I. S. Na kraju 2015. godine u Kruševcu je bilo ukupno 5.128 privrednih subjekata, 1.245 privrednih društava i 3.883 preduzetnika. U toj godini je otvoreno 75 i zatvoreno 19 privrednih društava, dok je otvoreno 697 preduzetničkih radnji, a zatvoreno 637. Mirko Miladinović, predsednik Udruženja preduzetnika Rasinskog okruga i predsednik Skupštine preduzetnika pri Privrednoj komori Srbije, kaže da Rasinski okrug jedini u Srbiji ima porast privrednih društava i preduzetničkih radnji, te da je u to uložen zajednički rad i trud više institucija. Podaci Agencije za privredne registre, objavljeni u Lokalnom akcionom planu zapošljavanja, pokazuju da je broj privrednih subjekata na kraju prošle godine bio veći u odnosu na 2014, ali i da ih je bilo manje nego na kraju 2010. godine, dok je preduzetnika bilo za pedesetak više. Sindikat zaposlenih kod preduzetnika ne postoji – kaže Miladinović dodajući da, što se tiče zaposlenih kod preduzetnika, Zakon o radu daje regulativu, štiti zaposlene, a da je drugo pitanje da li oni smeju ili ne smeju da iskoriste pravo. Za preduzetnike, koji su neretko i vlasnici i radnici, značajno bi bilo osnivanje razvojne banke koja bi ih, objašnjava Miladinović, pratila kreditima sa izuzetno niskim kamatama, ali i smanjivanje stope poreza i doprinosa na zarade. Grad - Kruševac MOBING, kao vrh ledenog brega nasilja Vera Kondić, diplomirani psiholog i specijalista medijacije, u UGS Nezavisnost radi na poslovima stručnog saradnika za bezbednost i zdravlje na radu, zabranu mobinga i diskriminacije. Ona upozorava na to da je zlostavljanje na radu nasilje jednako drugim njegovim oblicima. Od 2011. do 2016. zabeležena su 72 pojedinačna slučaja zlostavljanja na radu, ali je u praksi ono češće. Više članova sindikata Nezavisnost zlostavljano je tako što im se onemogućavalo organizovanje ili ometao rad sindikata, zastrašivani su drugi zaposleni i tako odvraćani od priključivanja našem sindikatu, objašnjava ona. „Sporovi zbog mobinga su posebno mučni, zato što sudije ne presuđuju u korist oštećenog ni u očiglednim slučajevima, što zbog traumatičnosti samog procesa svedočenja. U UGS Nezavisnost, radi zaštite integriteta i dostojanstva članova, preferiraju preventivu, što je, takođe, mogućnost koju daje Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu. „Pokušavajući da zaštitimo kolektivna prava zaposlenih na dostojanstven rad, iniciramo pregovaranje i potpisivanje kolektivnih ugovora za bezbednost i zdravlje na radu u kojima su sastavni deo odredbe vezane za zaštitu od zlostavljanja na radu“, kaže Kondić. Najčešći slučajevi mobinga koje su prijavili članovi UGS Nezavisnost bili su iz delatnosti koje pokriva Granski sindikat kulture, umetnosti i medija, zatim u oblasti prosvete i zdravstva, javne uprave i u drugim delatnostima. „Najčešće se osobi koja trpi mobing oduzimaju poslovi, degradira se na niže poslove, sa jasnom porukom da je bolje da sama ode, jer ne znaju šta će sa njom pošto je ne doživljavaju kao deo kolektiva. Sve se radi da se ta osoba izoluje, da joj se prekinu kontakti, da bi se i na taj način učinila „nevidljivom”, objašnjava Vera Kondić. Bilo je i slučajeva mobinga i kod tzv. stranih investitora i to posebno kada, nakon osvajanja tržišta, pređu na upošljavanje domaćeg menadžmenta. U Srbiji već dugo postoji kriza u kvalitetu srednjeg menadžmenta, pa su na tim pozicijama osobe koje ne znaju da upravljaju ljudima, zbog čega su, s jedne strane, nesigurni i frustrirani u svojoj ulozi, a s druge strane trude se da ostvare što veće bonuse preko leđa radnika koje mobinguju na razne načine. Nova naša reč - Leskovac Milioni za ekološku tv edukaciju Zaječaraca Sudeći po medijskoj ekološkoj edukaciji Zaječara trebalo bi da su pravi ekološki eksperti. NJih su sa malih ekrana podučavali o ekologiji novinari dve regionalne i jedne gradske televizije (Timočka, Istok i F kanal), a to je građane koštalo skoro 33 miliona dinara. Problem više je što je sadašnja vlast sredstva od ekološke takse, koja su namenjena unapređenju životne sredine, dodeljivala televizijama bez konkursa i kriterijuma i bez obaveze da opravdaju dodeljeni novac. Kada je 2008. godine Skupština grada Zaječara donela Odluku o uvođenju posebne naknade za zaštitu životne sredine, postojala je neka nada da će taj novac biti pravilno utrošen na unapređenje životne sredine. Nada je brzo iščilela jer su stručnjaci i političari u stvari imali dva različita pogleda na trošenje tog novca. Prvih godina Boško Ničić, tadašnji zaječarski gradonačelnik, prema tvrdnjama njegovih tadašnjih saradnika, oslobađao je pojedine firme naknade za zaštitu životne sredine, pod uslovom da finansiraju rukomet i koncerte poznatih estradnih zvezda. U to vreme nije postojao nikakav poseban ekološki fond, niti program po kome je novac trošen. Dobrom delu tog novca gotovo da nije moguće ući u trag. Krajem 2009, nakon osnivanja Budžetskog fonda za zaštitu životne sredine, predviđeno je da odbornici Skupštine usvajaju program korišćenja para za ekologiju i izveštaj koliko je i u koje namene utrošeno, kao i obavezu da se neutrošeni novac prenosi u narednu godinu. Nažalost, malo se toga suštinski promenilo i novac je i dalje trošen u skladu sa interesima ljudi na vlasti, bez poštovanja obavezujućih procedura. I dok je prethodna gradska vlast „ekološki dinar” ulagala u unapređenje sporta i estrade, nova SNS vlast, koja je došla u leto 2013. godine, smatrala je da će unaprediti životnu sredinu sa TV ekrana „F“ kanala, „Istoka” i naravno „Timočke radio i televizije”, koju je u potpunosti kontrolisao tadašnji predsednik Skupštine grada Saša Mirković. NJen direktor, do postavljenja na funkciju gradonačelnika, bio je Velimir Ognjenović, tako da se unapred znalo koja će televizija dobiti najveće parče „milionskog kolača”. Bez ikakvog konkursa ili javne nabavke, što je po zakonu obavezno, ugovore po projektnom zadatku „Program informisanja i promocije i popularizacije značaja životne sredine i očuvanja prirodnih vrednosti putem medija” Grad Zaječar potpisao je oktobra 2013. sa AD „Timočka radio i televizija” na 2,8 miliona dinara za emisije Zeleni trag i sa D.O.O. Istok Company na 1,2 miliona za emisije Ekološki grad. Naredne, 2014. godine u Programu korišćenja sredstava budžetskog fonda za zaštitu životne sredine Grada Zaječara predviđeno je 15 i po miliona i ovoga puta bez javno objavljenog konkursa ili javne nabavke. Slično se ponovilo i sledeće godine. Od gradskog poverenika za pristup informacijama od javnog značaja nismo dobili uvid u narativne izveštaje za 2015. nijedne televizije. A kako su sredstva dodeljivana bez konkursa ili tendera, zanimalo je tokom ove godine i Upravu kriminalističke policije. Ali niko iz vlasti o ovoj temi sa nama nije želeo da razgovara. Nakon potrošenih više od 30 miliona na televizijsku ekološku edukaciju u prethodne tri godine, Program korišćenja sredstava budžetskog fonda za zaštitu životne sredine za 2016. godinu predvideo je skromna dva miliona dinara. Međutim, najavljenog javnog konkursa za ova sredstva nije ni bilo, a da li su dodeljena po principu ranijih godina nije poznato.