8.05.
2024.
Ko je prva dama Kine: Superzvezda sa jasnim zadatkom
Peng Lijan je mega zvezda u zemlji od milijardu ljudi - a sam njen brak bio je važan politički potez.
Roman Vladimira Tasića „Kiša i hartija” dobio je u finalnom glasanju četiri glasa, a „Srce zemlje” Svetislava Basare jedan.
U saopštenju žirija, koji su činili Petar Pijanović, predsednik, Tihomir Brajović, Aleksandar Jerkov, Dušan Marinković i Ivan Negrišorac navedeno je da se roman Vladimira Tasića „Kiša i hartija“, u izdavačkoj godini koja je opet donela obimnu romanesknu produkciju, izdvojio kao najubedljivija priča o samoći čoveka u bespuću modernog doba.
„Na umetnički suveren način roman obuhvata savremeno, ali i istorijsko iskustvo koje gradi takvu životnu situaciju. Potraga za izlazom i određivanjem sopstvenog identiteta pokreće junake i povezuje iskustvo života danas i ovde sa celinom sveta. Taj raspon širi se od mitologije do informatičke tehnologije, on mistifikuje znanje i istovremeno ga predstavlja kao osnovnu polugu istorije. Tasićevo pripovedanje pribira mnoštvo pojmova, ideja i projekata, ali ih isto tako izneverava i ostavlja po strani. Na taj način se svaki pojedinačni život nameće kao jedino središte i mesto na kojem se o svemu mora odlučiti. Poetički odjeci od Crnjanskog i Kiša do Pinčona i Delila sve vreme su u podlozi narativne zamisli. Roman se suvereno kreće kroz različite kulture, jezičke kontekste i slojeve vremena. Sve to omogućava rasutom i u isti mah precizno vođenom Tasićevom pripovedanju da konstituiše celovitu sliku romanesnkog sveta. Osobenost tog sveta i Tasićevog pripovednog postupka učinili su roman „Kiša i hartija“ dobitnikom NIN-ove nagrade kritike za roman godine.“
Pisac u romanu govori o kulturi, njenim čudesnim evokacijama, kao i o emocijama što se raspršuju u prinudnim izborima života. Ovo delo je još jedan prilog vešte kros-žanrovske naracije Vladimira Tasića koja, prema oceni Novice Petkovica, naznaćava obnovu i otkriva nove razvojne mogućnosti srpskog romana.
-
„Kiša i hartija iznimno je delo, kreativni trijumf jednog dragocenog osećanja Sveta i Teksta, posveta krhkim i rastvorljivim kulisama Grada u poganom vremenu, ergo one `kuće` koje možda zapravo i `nema, ali u kojoj nam valja živeti, pisati i čitati, dok nas čuva Duh Mesta, satkan od njegovih najfinijih priča, kakvima se i Tasićeva pridružuje.“
Teofil Pančić (Vreme)
Vladimir Tasić (1965) srpski je matematičar i književnik. Doktorirao je matematiku 1992. u Кanadi (University of Manitoba, teza Modular Dimension Subgroups). Predaje na Univerzitetu Nju Bransvik. Autor je dve knjige pripovedaka: Pseudologija fantastika, Matica srpska, 1995. i Radost brodolomnika, Svetovi, 1997. i knjige Matematika i koreni postmodernog mišljenja, Oxford University Press i Ediciones Colihue, na engleskom i španskom, 2001.
Prvi roman Oproštajni dar je 2001. proglašen za knjigu godine odlukom žirija Radio Beograda. Drugi Tasićev roman Кiša i hartija dobitnik je NIN-ove nagrade za roman, kao i nagrade „Vitalove“ književne fondacije „Zlatni suncokret" za 2004. godinu. Treći roman Stakleni zid objavio je 2008. godine.
8.05.
2024.
“Majka, ne mogu više!”. Bile su to poslednje reči koje je Biljana čula od svog sina Petra.
8.05.
2024.
Si Đinping se nalazi na petodnevnoj evropskoj turneji, bio je u Francuskoj, a posle Srbije ide u Mađarsku
8.05.
2024.
Kina pretvara Srbiju u svog Trojanskog konja, dok se Beograd nada da će Peking biti treći stub njegove spoljne politike, pišu zapadni mediji
8.05.
2024.
Neke organizacije koje stoje iza propalestinskih protesta u SAD primaju finansijsku podršku od donatora kampanje aktuelnog predsednika SAD.
3.04.
2024.
Reč je o renomiranim, izuzetno uglednim, poznatim imenima iz sveta književnosti čije kratke biografije predstavljamo.
29.01.
2024.
Stručni žiri na čelu sa Goranom Korunovićem izabrao je najbolji roman objavljen prošle godine na srpskom jeziku
24.01.
2024.
U ponedeljak, 29. januara, oko podneva, žiri će saopštiti ime 70. dobitnika najvažnijeg domaćeg priznanja za roman.
24.01.
2024.
Priča koju želim da ispričam govori o jednom užasnom zločinu. I njena najveća tragedija je, kako bi rekao Kiš, upravo u tome što je istinita
24.01.
2024.
Upoznao sam zanimljivu devojku. Hodom me je podsetila na Žanu, moju ljubav iz mladosti. Mene svaka lepa ženska osoba podseti na nju.
24.01.
2024.
Bio je i neki koji je izrekao estetski vrednosni sud „Ova knjiga ne valja” o nekoj od knjiga Srđana Srdića, još je rekao da ništa ne valja
24.01.
2024.
Hladni vetrovi neprijatno deluju na ljude. Ali, čak i oni topliji donose im bolest, dok vlažni, kao što je poznato, naročito škode.
17.01.
2024.
„Nakon objavljivanja prethodnog romana, knjige Ljubavna pesma, imao sam nameru da napišem novi roman“