8.05.
2024.
Ko je prva dama Kine: Superzvezda sa jasnim zadatkom
Peng Lijan je mega zvezda u zemlji od milijardu ljudi - a sam njen brak bio je važan politički potez.
Godine 1972. objavljeno je "četrdesetak romana" a u užem izboru našli su se: Danilo Kiš: "Peščanik" i Aleksandar Tišma: "Knjiga o Blamu".
Odluku o dobitniku doneo je žiri u sastavu Velibor Gligorić (predsednik), Miloš I. Bandić, Igor Mandić, Draško Ređep, Eli Finci i Petar Džadžić (sedmi član žirija Midhat Begić bio je sprečen da uzme učešća u njegovom radu).
NIN 4. marta, 1973. donosi razgovor sa Danilom Kišom u kojem, pored ostalog, odgovara i na pitanje o nagradi:
Vi ste jedan od najmlađih dobitnika NIN-ove nagrade, uz to je dobijate posle Crnjanskog. Šta to govori o literaturi ovog jezika?
- Dozvolite da umesto direktnog odgovora kažem neku reč sumnje, a da pri tom poverujete da je ta sumnja ne samo metafizičke prirode nego i deo mog pogleda na svet literature, na svet pisane reči uopšte. I da postavim jedno pitanje, koje, mislim, progoni svakog pisca, pitanje što ga je Krleža formulisao ovako: "Što predstavlja jedna osamljena knjiga na ovom svijetu danas, pa bila ona, doista vrijedna da bude objavljena?" I da odgovorim, zajedno s njim: "Manje od jedne osamljene kapljičice u Amazoni". Naravno, jedna književna nagrada, sa ugledom koji uživa ova koja je meni dodeljena, može podići oko knjige i oko njenog pisca izvesnu, kako se to kaže, prašinu, prašinu koja će se kao sve prašine ovog sveta jednog dana slegnuti, a knjiga će živeti svoj život, usamljenički, slučajni, kao što ga žive sve knjige, a osama oko nje (i njenog pisca) biće tada još veća, tišina još stravičnija. Jer, uveren sam, Gutenbergova se galaksija nad našim nebom polako gasi, skoro vidljiva golim okom na zvezdanom nebu, a da se do nas njeno zračenje još nije čestito ni probilo. Na današnjem vašaru evropskog književnog tržišta knjige se nažalost još mogu najlakše valorizovati upravo nagradama, i tako izdvojiti iz bezimene mase goleme književne produkcije, a da se pri tom često zaboravlja na sudbine drugih knjiga, hiljade drugih knjiga, isto toliko dobrih (ili isto toliko loših, svejedno), kao i te nagrađene. Stoga je danas, pogotovo u nas, zbog te ravnodušnosti koju nosi mehanizam tržišta i indiferentnosti, pisati knjige stvar dostojna poštovanja i divljenja, utoliko pre što se danas u nas pišu dobre knjige, što na ovom jeziku imate čitavo bogatstvo prozne produkcije i žanrovske iznijansiranosti.
NIN od 29. oktobra 1978. donosi informaciju o pismu Danila Kiša kojim se odriče NIN-ove nagrade. Redakcija je Kišov gest razumela kao "protest protiv objavljivanja u NIN-u tekstova koji su osporavali njega i njegov "Čas anatomije".
Kišov Peščanik je velika saga moderne književnosti o potrazi za ocem i vlastitim identitetom. Jezgro romana pisanog osobenim romanesknim postupkom u kome se smenjuju poglavlja u formi „istražnog postupka“ jeste očevo pismo nastalo 5. aprila 1942. godine, pre odvođenja oca u nacistički logor.
„U Ranim jadima taj svet je viđen očima deteta; u romanu Bašta, pepeo pogled se širi kroz pripovedačev pogled; u Peščaniku obojica nestaju i pripovedanje teži ka gotovo božanskoj objektivnosti. Iako zasnovane na doživljenom, te knjige su prepune dokumentarnih elemenata. Poslednja, Peščanik, u celini je egzegeza jednog autentičnog očevog pisma, datiranog 5. aprila 1942“. Tako je Danilo Kiš video nastanak i karakter svog slavnog romana.
Peščanik zaokružuje tematske linije Kišove porodične trilogije nastajući iz autentičnog nukleusa plaćenog najskupljim ličnim iskustvom.
Gojko Božović
Danilo Кiš (1935 - 1989) bio je srpski i jugoslovenski književnik i akademik. Кiš je bio romanopisac, esejista, kritičar, prevodilac i dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Smatra se jednim od najznačajnijih srpskih književnika 20. veka a njegova dela prevedena su na sve vodeće svetske jezike. Prezime njegovog oca je u momentu kada se rodio bilo je Кon, ali je otac mađarizovao svoje prezime promenivši ga u Кiš. Кiš je bio venčan za Mirjanu Miočinović od 1962. do 1981; nakon razvoda braka živeo je sa Paskal Delpeš sve do svoje smrti. Sahranjen je po sopstvenoj želji po pravoslavnom obredu u Beogradu u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Šest meseci pre smrti snimio je seriju "Goli Život" u Izraelu u saradnji sa Aleksandrom Mandićem. Serija je emitovana šest meseci posle njegove smrti.
8.05.
2024.
"Oko 750.000 ljudi za vreme njihove vlasti napustilo je Srbiju i to više nije iseljavanje, nego evakuacija. I zato izlazak na izbore“
9.05.
2024.
Srbija je prva zemlja u Centralnoj i Istočnoj Evropi sa kojom će Kina izgraditi "zajednicu sa zajedničkom budućnošću"
9.05.
2024.
Iako prijem Kosova za sada nije na agedni Komiteta ministara, ne treba prevideti da je još uvek reč o nacrtu dnevnog reda.
9.05.
2024.
Gordana Siljanovska Davkova osvojila je 65,14 odsto glasova u drugom krugu predsedničkih izbora
3.04.
2024.
Reč je o renomiranim, izuzetno uglednim, poznatim imenima iz sveta književnosti čije kratke biografije predstavljamo.
29.01.
2024.
Stručni žiri na čelu sa Goranom Korunovićem izabrao je najbolji roman objavljen prošle godine na srpskom jeziku
24.01.
2024.
U ponedeljak, 29. januara, oko podneva, žiri će saopštiti ime 70. dobitnika najvažnijeg domaćeg priznanja za roman.
24.01.
2024.
Priča koju želim da ispričam govori o jednom užasnom zločinu. I njena najveća tragedija je, kako bi rekao Kiš, upravo u tome što je istinita
24.01.
2024.
Upoznao sam zanimljivu devojku. Hodom me je podsetila na Žanu, moju ljubav iz mladosti. Mene svaka lepa ženska osoba podseti na nju.
24.01.
2024.
Bio je i neki koji je izrekao estetski vrednosni sud „Ova knjiga ne valja” o nekoj od knjiga Srđana Srdića, još je rekao da ništa ne valja
24.01.
2024.
Hladni vetrovi neprijatno deluju na ljude. Ali, čak i oni topliji donose im bolest, dok vlažni, kao što je poznato, naročito škode.
17.01.
2024.
„Nakon objavljivanja prethodnog romana, knjige Ljubavna pesma, imao sam nameru da napišem novi roman“