Arhiva

POLITIČARI REGIJE SU DEO PROBLEMA I PREPREKE

NIN | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 8. avgust 2019 | 05:26
Pitanje koje NIN postavlja - šta nas to kao regiju sprečava da funkcionišemo normalno - kompleksno je, i teško je naći prost i kratak odgovor od nekoliko novinskih stubaca a da mnogo toga ne ostane nedorečeno ili posve nekazano. Ali odgovora, svakako, ima. Čak i takvog koji stane na tih nekoliko novinskih stubaca, pod uslovom da krenemo od glave, to jest od srži problema: Politika i političari! Evidentna je ogromna kontradikcija, nepomirljiva čak, između onoga što ove naše balkanske države zvanično govore i onoga što u stvari rade i misle. Ovome su najbolji primer naši državni i politički lideri - ako se liderima mogu zvati (mene lično više podsećaju na srednjovekovne vlastodršce). Reč je o licemerima koji neprestano pričaju da su beskompromisne demokrate, ali ne propuštaju nijednu priliku da sami o svemu odlučuju, čak i kad je to u očiglednoj suprotnosti sa željom i mišljenjem građana. Primer ovoga su pregovori između Kosova i Srbije, na kojima su oba predsednika - Hašim Tači i Aleksandar Vučić - pokušali (i još uvek pokušavaju) progurati razmenu teritorija kao rešenje, iako ta ideja niti ima podršku većine (bar ne na Kosovu) niti ima demokratski legitimitet (niko se drugi ne pita o ničemu, osim dvojice već pomenutih predsednika). Ti i takvi političari, kakvi danas vladaju u većini država Balkana, neprestano pričaju i kako im je najpreča vladavina prava, te da streme da naše države i društva uvedu što brže u Evropsku uniju, što je po njima (kako glasno govore, viču čak) „puka formalnost”, jer smo, eto, evropske vrednosti i standarde već odavno prihvatili i sproveli! A onda, posle takvih priča koje se mogu čuti po konferencijama za štampu i čitati u saopštenjima za štampu posle raznih sastanaka, oni sednu na stolice vlasti te donose odluke koje nemaju blage veze sa demokratijom i vladavinom prava, a kamoli sa evropskim standardima i vrednostima. Mislim, zar nije očigledno! Govorimo o političarima među kojima ima i takvih koji ne priznaju ratne zločine, čak i one koji su dokazani, potvrđeni i osuđeni od Haškog tribunala. U većini država regije, oni na vlasti su iznad zakona i demokratskih pravila. Oni određuju šta je zakon i šta se može. Oni odlučuju o svima i svemu. Sa takvim „liderima” i njihovim podanicima (kojih, da se razumemo, nije malo, naprotiv!) ne možemo funkcionisati normalno ni unutar naših društava, a kamoli među našim državama. Da stvari budu gore, pogled na drugu, opozicionu stranu ove političke medalje regije skoro da ne daje nikakvu nadu. Jer, većina onih koji su u politici a nisu na vlasi najčešće igraju ulogu Iznoguda, onog velikog vezira iz francuskih karikaturalnih stripova, kome je jedini cilj da bude kalif umesto kalifa. Kao taj, ovi naši iznogudovi bi samo da smene ove na vlasti, a ne da menjaju način na koji se vlada. I onda, pokušavajući obaranje vlasti kako bi se sami popeli gore, tonu u najgori populizam, nacionalizam i razne druge ekstremizme. Sa takvima je perspektiva promena nabolje sve manje vidljiva (ili sasvim nevidljiva), čak i u slučaju da bude promena vlasti. Zato, prvi uslov svake normalizacije jeste dolazak neke nove generacije političara, koji priču o evropskim vrednostima neće videti isključivo kao dobro sredstvo za skupljanje glasova i pridobijanje simpatija zapadnih diplomata. Koji neće posezati za krajnjim nacionalizmom i već bajatim mitovima izmišljene prošlosti, daleke i bliske, zarad glasova i vlasti. Koji će svesno stati na stranu pravde i protiv negiranja zločina. Protiv ratnih pokliča prema susedima koji se uvek čuju kako bi se prigušio glas unutrašnjeg socijalnog nezadovoljstva. Naravno, u svim balkanskim republikama, od Kosova i Albanije, do Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Severne Makedonije… političari su samo deo problema i prepreke. Onaj drugi deo, to smo mi - društva i građani. Mi, koji našim glasovima još uvek dajemo prednost političkim zavađivačima i manipulantima prošlošću, umesto da tražimo viziju budućnosti koja će nam biti drugačija od prošlosti i koja nam se sve vreme ponavlja. Ako ništa drugo, normalnija.