Foto AP
Tako su zapadni mediji okarakterisali sastanak vodeće evropske trojke - nemačke kancelarke Angele Merkel, francuskog predsednika Fransoa Olanda i italijanskog premijera Matea Rencija - posvećen usaglašavanju stavova o nizu pitanja koja opterećuju Evropsku uniju: od predstojećih pregovora s Velikom Britanijom o njenom istupanju iz članstva, preko borbe protiv terorizma, do podsticanja ekonomskog rasta i rasta zaposlenosti.
I zaista, simbolika je bila naglašena: razgovori su vođeni na italijanskom nosaču aviona Đuzepe Garibaldi, koji ima važnu ulogu u EU misiji spasavanja migranata i sprečavanja trgovine ljudima na Mediteranu; a prethodila im je poseta ostrvcetu Ventotene, naspram Napulja, na kome je jedan od duhovnih očeva evropskog projekta, Altijero Spineli, 1941. pisao svoj manifest o federalnoj Evropi.
Ali - da parafraziramo poznatog srpskog savremenog filozofa - simbolika se ne sipa u traktor. Ako je cilj sastanka bilo zauzimanje zajedničke pozicije pred neformalni samit EU u Bratislavi (a Uniji je nasušno potrebno da, posle šoka izazvanog izglasavanjem bregzita, demonstrira da to nije uvod u njen raspad, te da i dalje ima svetlu perspektivu), onda se u tome s makar jednog ključnog stanovišta nije uspelo. Berlin se, naime - i reklo bi se da je apsolutno u pravu - u (post)bregzitovskom okruženju zalaže za koncept bolje Evrope, dok su Pariz i Rim i dalje za više Evrope, uprkos jasnim naznakama širom Unije da je to poslednja stvar koju njeni građani žele. A to strateško razmimoilaženje onda pod sumnju stavlja i sposobnost evropskih lidera da trajno reše bilo koji od akutnih problema, bez čega pak ništa neće biti ni od obećane bolje budućnosti.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se