Arhiva

Dobrica Erić (1936-2019)

Radmila Stanković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 3. april 2019 | 20:42
Donja Crnuća u Gornjoj Gruži kod Gornjeg Milanovca – to je rodna adresa i zavičaj Dobrice Erića. U Vraćevšnici je završio četiri razreda osnovne škole, i počeo da piše. Pisao je pesme i prozu koje su sakupljene u više od stotinu knjiga. Zavičaj je bio njegova prva ljubav i sve njegovo školovanje. Govorio je: „Zavičaj je moja najveselija i najtužnija reč. Zavičaj je blagoslov od Boga i naših predaka i roditelja, ali i teška kletva od skučenih predrasuda o zakonitosti koji nasušnu glad i žeđ za širinama i drugim fizičkim i duhovnim predelima kažnjava nepodnošljivom tugom i usamljenošću pri pokušaju povratka i pomirenja i nepomirljivom promenama u duši lutalice i duši zavičaja.“ Lirski Homer ili Volt Vitman Gruže, tako su ga videli oni koji su ocenjivali njegovu poeziju za odrasle, Erić je dugo svedočio o idilično lepoj svakodnevici. Objašnjavao je to činjenicom da je takva bila njegova mladost, da je takvom hteo da je sačuva za decu. On čuva želje i snove bez kojih nema života, on stvara čudesan svet u svojoj poemi Vašar u Topoli. U njegovim stihovima rečica Gruža postaje golema i čudesna pesnička reka. U šareni i veseo svet Dobrice Erića, među strip junake, poslednjih dvadesetak godina ušao je život čije su mračne slike našle svoje mesto i u njegovim pesmama. Na tragu Otadžbine Đure Jakšića, on je 1993. napisao Prkosnu pesmu koja je „plakatski jednostavna“ ali je u devedesetima mnogima bila tako potrebna. Dve godine kasnije je pesniku Vladimiru Jagličiću rekao: „Kad zažmurim, vidim zelene đurđevdanske livade i dečaka s frulom koji poleće u svet iz svog čobanskog jata, a kad progledam, i unapred, i unatrag, i unaokolo - vidim samo tamu i beznadežnu sliku nepravde i našeg nacionalnog rasapa i nemoći. ovo antisrpsko ludilo je poslednja velika i neizlečiva bolest varvarskog sveta, potom će naići strašna tišina. Ili više neće biti đavoljih potomaka, ili Srba pravoslavaca.“ Univerzalnost svog stiha Dobrica Erić je potvrdio ne samo u poeziji za decu i odrasle, u čitankama, već i u pesmama koje su pevali Miroslav Ilić i Svetlana Ražnatović.