8.05.
2024.
Ko je prva dama Kine: Superzvezda sa jasnim zadatkom
Peng Lijan je mega zvezda u zemlji od milijardu ljudi - a sam njen brak bio je važan politički potez.
Sitničarnica „Kod srećne ruke“ Gorana Petrovića (1961) narativni fokus premešta na građanski Beograd i Srbiju 20. veka, gde građanstvo, iako nije ni stiglo da se u potpunosti formira, u delu dobija nostalgične, humorne crte, blago idealizovane, čemu svedoče i dva glavna motiva u romanu – čitanje i ljubav kao modusi najtananijeg duhovnog povezivanja.
Oslanjajući se na borhesovsko-pavićevsku spisateljsku paradigmu, Petrović je napisao roman u kojem nema glavnih likova, gde se priroda i istorija na ljude preterano ne obaziru, zbog čega je upravo ključno naglasiti da velike tragedije i urnebesne komedije ne postoje – postoje samo različite vizure istih događaja.
„Pored bogatog jezika i pouzdane veštine pripovedanja i opisivanja, Petrovićev roman ima još jednu nesumnjivu vrednost – on je, naime, čvrsto građen i zasvođen i u njemu je ostvareno jedinstvo oblika i smisla“, stoji u saopštenju žirija.
„… Ali mi se čini da se građansko društvo ne dobija tako što se kaže: Hoćemo građansko društvo, a neko još i viče: Hoćemo!, dok drugi odvraćaju: Nećemo!, pa ko koga nadjača… Moram i da dodam da se građansko društvo ne pravi samo u Knez Mihailovoj ulici, jer ni Beograd nije samo ono što opisuje krug dvojke, kao što ni Srbija nije samo Beograd“, kazao je pisac.
Između istine i obmane, između zanosa i podsećanja, Goran Petrović je napravio tačno onu ravnotežu koja dozvoljava da ono što je istorija, ili naše sopstveno iskustvo, deluje da može biti samo u književnosti, a ono što je samo književno i izmaštano kao da se nama samima dogodilo.“ Aleksandar Jerkov
-
„Da Goran Petrović nije Srbin već Južnoamerikanac, odavno bismo ga slavili kao novog Garsiju Markesa.“ Sonntags Zeitung – Cirih
-
„Izgleda da nam valja otići na Balkan da bi nam se vratila vera u snove, fantazije i u šaputanja koja struje iz biblioteke. To je pomisao koja nam dolazi na um kada pročitamo knjigu, ludu i čarobnu, srpskog pisca Gorana Petrovića.“ Lire
-
„Ovom knjigom Goran Petrović je uspeo ono što se retko kada postiže: da izvaja jedno od najsavršenijih dela koja čine takozvanu apsolutnu književnost.“ La Jornada
„Da li književnost može da promeni stvarnost? Da je izmeni i zameni za bolju? Da li stvarnost nastaje čitanjem?“ Frankfuter Allgemeine Zeitung
-
„Prostor Petrović!“ Il Manifesto
Goran Petrović (1961) srpski je književnik i akademik. Jedan je od najznačajnijih i najčitanijih srpskih pisaca mlađe generacije savremenih prozaista. Redovni je član Srpske akademije nauka i umetnosti. Studirao je jugoslovensku i srpsku književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu . Glavni i odgovorni urednik je izdavačke delatnosti Narodne biblioteke „Stefan Prvovenčani” i urednik u JP „Službeni glasnik”. Piše uglavnom kratku prozu i roman.
Objavio je: knjigu kratke proze Saveti za lakši život (1989), roman Atlas opisan nebom (1993), zbirku pripovedaka Ostrvo i okolne priče (1996), roman Opsada crkve Svetog Spasa (1997), roman Sitničarnica „Кod srećne ruke” (2000), zbirku pripovedaka Bližnji (2002), zbirku izabrane kratke proze Sve što znam o vremenu (2003), dramu Skela (2004), zbirku pripovedaka Razlike ( 2006 ) i kino-novelu Ispod tavanice koja se ljuspa (2010). Zbirka pripovedaka Ostrvo i okolne priče obiluje raskošnom imaginacijom. Iako su raznovrsne pripovetke, zajedničko im je da reči sačinjavaju svet. Uvodne pripovetke prikazuju mitski svet iz bajki naših predaka. Njegovi romani i zbirke priča objavljeni su u preko sto trideset izdanja.
8.05.
2024.
Čini se da je antifašizam umorni starac sa malo savremenika, zapušten od naslednika i osuđen na lapot.
8.05.
2024.
"Oko 750.000 ljudi za vreme njihove vlasti napustilo je Srbiju i to više nije iseljavanje, nego evakuacija. I zato izlazak na izbore“
9.05.
2024.
Ceremonija dočeka možda priliči prazniku u nekoj zemlji Istočne Azije, ali teško i prijemu državnika u sred Evrope.
9.05.
2024.
Iako prijem Kosova za sada nije na agedni Komiteta ministara, ne treba prevideti da je još uvek reč o nacrtu dnevnog reda.
3.04.
2024.
Reč je o renomiranim, izuzetno uglednim, poznatim imenima iz sveta književnosti čije kratke biografije predstavljamo.
29.01.
2024.
Stručni žiri na čelu sa Goranom Korunovićem izabrao je najbolji roman objavljen prošle godine na srpskom jeziku
24.01.
2024.
U ponedeljak, 29. januara, oko podneva, žiri će saopštiti ime 70. dobitnika najvažnijeg domaćeg priznanja za roman.
24.01.
2024.
Priča koju želim da ispričam govori o jednom užasnom zločinu. I njena najveća tragedija je, kako bi rekao Kiš, upravo u tome što je istinita
24.01.
2024.
Upoznao sam zanimljivu devojku. Hodom me je podsetila na Žanu, moju ljubav iz mladosti. Mene svaka lepa ženska osoba podseti na nju.
24.01.
2024.
Bio je i neki koji je izrekao estetski vrednosni sud „Ova knjiga ne valja” o nekoj od knjiga Srđana Srdića, još je rekao da ništa ne valja
24.01.
2024.
Hladni vetrovi neprijatno deluju na ljude. Ali, čak i oni topliji donose im bolest, dok vlažni, kao što je poznato, naročito škode.
17.01.
2024.
„Nakon objavljivanja prethodnog romana, knjige Ljubavna pesma, imao sam nameru da napišem novi roman“