8.05.
2024.
Ko je prva dama Kine: Superzvezda sa jasnim zadatkom
Peng Lijan je mega zvezda u zemlji od milijardu ljudi - a sam njen brak bio je važan politički potez.
Godine 1956. objavljeno je 29 romana a u užem izboru našla su se tri: Oskar Davičo: "Beton i svici", Svetlana Velmar-Janković: "Ožiljak", Radomir Konstantinović: "Mišolovka".
Žiri u sastavu Milan Bogdanović (predsednik), Velibor Gligorić, Eli Finci, Zoran Mišić i Borislav Mihajlović Mihiz svoju odluku doneo je većinom glasova.
NIN od 17. januara 1957. piše:
"Primajući nagradu Davičo se sa nekoliko reči zahvalio, ističući pri tom da je on pre četiri godine, u jednom članku koji je baš NIN objavio, istakao svoje mišljenje da ovakve nagrade prvenstveno treba davati mlađim piscima, kojima je potrebnija i moralna podrška koju donosi nagrada, a i ono što je materijalno u njoj..."
Romanom Beton i svici Oskar Davičo je nastavio tamo gde je sa Mićom stao. Mića je na kraju Pesme poginuo, ali sve ono što je činilo njegovu suštinu nije s njime nestalo. Njegov asketizam, njegova zanesenost snovima o budućnosti, njegova moralna čistota, njegov skoro tragičan sukob sa okolinom koja ga vuče nazad, nisu nestali, već se ovaplotili u novoj ličnosti, i po godinama i po životnom iskustvu i po samosvesti zrelijoj; u ličnosti koja je sve osobine Mićine ispoljila staloženije i mirnije, sem toga i u novoj istorijskoj situaciji, u izgradnji zemlje (…)
Davičo je gradio Vuka Rsavca prema svome i našem idealu, ali ga je gradio na onome što je oko sebe u životu video (…) Rsavac sa svim svojim kvalitetima odudara od svoje sredine, dolazi sa njom u sukob i biva sa svojim snovima i svom svojom besprekornom čistotom odbačen od sredine, ali još čvršće ubeđen u ispravnost onoga što čini. On se obraća svojoj okolini rečima: „Razlika između mene i vas nije u tome što su vam leđa mekša od mojih i želuci dublji. Drugo je u pitanju. Vi ste proglasili za cilj polovinu staze, a neki su sebe čak uverili da su prekinuli vrpcu pre no što su i pošli sa starta.“
Vitomir Vuletić (Polja)
Oskar Davičo ( 1909 - 1989 ) bio je srpski i jugoslovenski književnik . Davičo je bio najmlađi pesnik u krugu nadrealista. Prema rečima istoričara književnosti Jovana Deretića , Davičo je svojim talentom, stvaralaštvom i širinom uticaja nadmašio sve ostale književnike nadrealiste. Rođen je u činovničkoj porodici jevrejskog porekla. Školovao se u Šapcu, Beogradu i Parizu (Sorbona). Diplomirao je francuski jezik i književnost. Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Šibeniku, Beogradu i Bihaću. Od 1938. do početka rata živi između Zagreba i Beograda.
Godine 1940. biva isključen iz КPJ zbog toga što je objavio neka dela u časopisu Pečat Miroslava Кrleže. Godine 1945. uključuje se kao novinar u rad novoformiranog TANJUG-a, a potom prelazi u Borbu i Glas. Izveštava kao dopisnik sa suđenja u Nirnbergu i Grčke gde prati Markosove partizane (doživljaje iz Grčke opisaće 1947 u knjizi Među Markosovim partizanima). Posle toga napušta novinarstvo i bavi se isključivo književnošću. Umro je u Beogradu 1989.
9.05.
2024.
Srbija je prva zemlja u Centralnoj i Istočnoj Evropi sa kojom će Kina izgraditi "zajednicu sa zajedničkom budućnošću"
9.05.
2024.
Iako prijem Kosova za sada nije na agedni Komiteta ministara, ne treba prevideti da je još uvek reč o nacrtu dnevnog reda.
8.05.
2024.
“Majka, ne mogu više!”. Bile su to poslednje reči koje je Biljana čula od svog sina Petra.
9.05.
2024.
Gordana Siljanovska Davkova osvojila je 65,14 odsto glasova u drugom krugu predsedničkih izbora
3.04.
2024.
Reč je o renomiranim, izuzetno uglednim, poznatim imenima iz sveta književnosti čije kratke biografije predstavljamo.
29.01.
2024.
Stručni žiri na čelu sa Goranom Korunovićem izabrao je najbolji roman objavljen prošle godine na srpskom jeziku
24.01.
2024.
U ponedeljak, 29. januara, oko podneva, žiri će saopštiti ime 70. dobitnika najvažnijeg domaćeg priznanja za roman.
24.01.
2024.
Priča koju želim da ispričam govori o jednom užasnom zločinu. I njena najveća tragedija je, kako bi rekao Kiš, upravo u tome što je istinita
24.01.
2024.
Upoznao sam zanimljivu devojku. Hodom me je podsetila na Žanu, moju ljubav iz mladosti. Mene svaka lepa ženska osoba podseti na nju.
24.01.
2024.
Bio je i neki koji je izrekao estetski vrednosni sud „Ova knjiga ne valja” o nekoj od knjiga Srđana Srdića, još je rekao da ništa ne valja
24.01.
2024.
Hladni vetrovi neprijatno deluju na ljude. Ali, čak i oni topliji donose im bolest, dok vlažni, kao što je poznato, naročito škode.
17.01.
2024.
„Nakon objavljivanja prethodnog romana, knjige Ljubavna pesma, imao sam nameru da napišem novi roman“